Kada supružnik može ostati u stanu i nakon razvoda braka?

Mnogo je slučajeva u kojima se supružnici svađaju, a neke svađe završe i razvodom. To dalje dovede do “izbacivanja” bivšeg supružnika iz stana u kojem su donedavno zajedno živjeli, a zbog svega najviše ispaštaju djeca. Novim Porodičnim zakonom ovome se planira stati u kraj.

Šta je porodični dom?

Zakon definiše porodični dom kao nepokretnost (kuća, stan ili druga stambena jedinica) u kojoj stanuju roditelji i njihova maloljetna ili usvojena djeca.

Dakle, porodični dom je svaka nepokretnost u kojoj živi porodica, odnosno roditelji sa djecom. Nije bitno da je nepokretnost u vlasništvu roditelja ili djece, tako da se i npr. stan u zakupu smatra porodičnim domom.

Koji je značaj porodičnog doma?

Uzmimo za primjer stan koji su supružnici kupili u toku trajanja braka. Taj stan je zajednička svojina sa po ½ dijela svakog supružnika.

Međutim, čest je slučaj da je samo jedan supružnik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik. Iako bi taj supružnik morao imati saglasnost svog bračnog druga za prodaju stana, on ga može prodati i bez te saglasnosti, jer sva treća lica smatraju da je on isključivi vlasnik.

Ukoliko do toga dođe, drugi supružnik (koji je u ovom slučaju oštećen), može samo tužiti supružnika koji je prodao stan za naknadu štete, ali ne može tražiti poništenje ugovora o prodaji, jer je kupac stana bio savjestan (mislio je da je prodavac isključivi vlasnik stana).

Situacija je drugačija ako je u pitanju porodični dom.

Ako isti taj stan kupe supružnici za vrijeme braka, ali sada imaju i maloljetnu djecu, radi se o porodičnom domu. Sada supružnik koji je upisan kao vlasnik ne može taj stan prodati, bez obzira što su treća lica savjesna.

Ukoliko ipak pokuša prodati, takvo raspolaganje će biti ništavo, bez obzira na to da li je kupac znao da je nepokretnost u zajedničkoj svojini i da u njoj žive supružnici sa djecom.

Dakle, kada je u pitanju porodični dom, supružnik ne može nepokretnost prodati (i na drugi način raspolagati) bez saglasnosti drugog supružnika. Saglasnost mora biti data u formi notarski obrađene isprave.

Međutim, novi zakon donosi mnogo važnije posljedice.

Pravo roditelja i djeteta da ostanu u stanu

U slučaju odvojenog života tokom braka ili razvoda braka, roditelj kojem je povjereno staranje nad djetetom može tražiti da sud tom roditelju i djetetu dodijeli ličnu službenost, odnosno pravo stanovanja u zajedničkoj nepokretnosti, ako taj roditelj i dijete nemaju drugu nepokretnost u kojoj mogu živjeti.

Dakle, u ovom slučaju se radi o nepokretnosti koja je u zajedničkoj svojini roditelja maloljetnog djeteta.

Međutim, zakonom je propisan još jedan slučaj, a u kojem kuća ili stan ne moraju biti u zajedničkoj svojini roditelja.

Naime, pravo stanovanja se može dodijeliti roditelju i djetetu i na nepokretnosti drugog roditelja, tj. njegovoj ličnoj svojini. I u ovom slučaju je potrebno da roditelj koji se stara o djetetu i samo dijete nemaju nepokretnosti u kojima mogu živjeti.

Sudska praksa široko tumači odredbu da je drugi supružnik vlasnik nepokretnosti. Tako je u Srbiji sud dodijelio pravo stanovanja majci i djetetu na stanu koji je u suvlasništvu njenog bivšeg supruga i njegove sestre.

Lična službenost stanovanja može trajati najduže do punoljetstva najmlađeg djeteta. 

Sud će odrediti roditelju koji sa djetetom ostaje stanovati da plaća režije, a može ga obavezati i da drugom roditelju plaća zakupninu.

Kada su u pitanju ograničenja ovog prava, Zakonom je jedino propisano da sud neće usvojiti ovakav zahtjev ako bi to predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog roditelja. Kada će to biti slučaj, zavisi od svakog konkretnog slučaja.

Šta ako je nepokretnost u zakupu?

Kada je u pitanju porodični dom u zakupu, a jedan supružnik je zakupac, on ne može otkazati zakup bez saglasnosti drugog supružnika. Ta saglasnost mora biti data u formi notarski obrađene isprave.

Međutim, pravo stanovanja se na sličan način primjenjuje i u slučaju zakupa.

Ukoliko dođe do razvoda braka, a zakupac je jedan roditelj, drugi roditelj (onaj kojem je dijete dodijeljeno na staranje) može tražiti da sud njemu i djetetu dodijeli položaj zakupca. Na taj način su roditelj i dijete stambeno obezbijeđeni za određeni period.

Treba naglasiti i to da su odredbe o porodičnom domu prilično detaljne i pored slučajeva u kojima sud dodijeli dijete jednom roditelju na staranje (a što je sada slučaj), propisan je i slučaj da dijete živi sa jednim roditeljem u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava. Tu se radi o sporazumu o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, a o čemu će biti riječi u nekom od narednih tekstova.

Takođe, pored stanovanja, za dijete su važni i prihodi, odnosno alimentacija. Kako naplatiti alimentaciju ako drugi roditelj ne plaća, pročitajte u našem tekstu.

Porodični dom je u novom Porodičnom zakonu uveden radi zaštite djece. Cilj je da se dijete stambeno obezbijedi najmanje do punoljetstva i da se na taj način ublaže posljedice razvoda. Kakva će biti praktična primjena novog instituta, vrijeme će pokazati.

Miloš Krčmar, diplomirani pravnik