Presudom kojom je brak razveden je određeno da bivši supružnik mora uplaćivati za izdržavanje djeteta, ali to ne radi? Kako pokrenuti izvršni postupak i „natjerati“ roditelja da doprinosi izdržavanju djeteta?
U praksi su česti slučajevi u kojima roditelj koji je dužan da doprinosi izdržavanju djeteta nakon razvoda braka to ne radi. Razlozi su razni, nekada se pravdaju nemogućnošću plaćanja, nekada jednostavno ne žele, ali je rezultat uvijek isti, a to je da dijete ispašta.
Nažalost, roditelj kojem je dijete povjereno često ne zna svoja prava i koje mogućnosti tada ima i jednostavno ne zahtijeva isplatu tog novca, iako bi često mogao naplatiti.
Ko odlučuje o izdržavanju?
Obaveza izdržavanja je uređena Porodičnim zakonom i utvrđuje se presudom. Ukoliko ne postoji sporazum supružnika, postupak se pokreće tužbom, a na kraju se donosi presuda. Najčešće je to presuda kojom se brak razvodi, ali je moguće i da partneri nisu bili u braku nego vanbračnoj zajednici, pa će se presudom samo odlučiti kome će dijete biti povjereno na brigu i vaspitanje, te koliko novca mora plaćati onaj roditelj kojem dijete nije povjereno. O svim ovim pitanjima odlučuje sud.
Porodičnim zakonom je propisano da su roditelji dužni izdržavati djecu do punoljetstva ili dok su na redovnom školovanju, a najkasnije do 26. godine. Pored toga, roditelji su dužni izdržavati djecu koja su zbog bolesti ili nekog drugog razloga nesposobna za rad, dok ta nesposobnost traje.
Kako se utvrđuje visina izdržavanja?
Prilikom određivanja visine izdržavanja, sud uzima u obzir uzrast djeteta, potrebe školovanja, zdravstveno stanje i slično, kao i prihode, imovinu i druge okolnosti roditelja koji je dužan da doprinosi izdržavanju. Kada sve uzme u obzir, sud utvrđuje iznos ili u procentu u odnosu na prihode ili u fiksnom iznosu. Ako se izdržavanje određuje u procentu u odnosu na platu ili drugo primanje, minimalan iznos predstavlja 15% primanja za jedno dijete, a najviše 50% za svu djecu.
Šta ako roditelj ne poštuje presudu i ne plaća izdržavanje?
Presuda je izvršna isprava, što znači da, ukoliko roditelj ne plaća alimentaciju, dijete (po roditelju kojem je povjereno) podnosi prijedlog za izvršenje. U prijedlogu se navodi pravni osnov (presuda), iznosi koji nisu plaćeni i predmet i sredstvo izvršenja (npr. izvršenje na plati). U tom slučaju će se od plate roditelja koji ne plaća alimentaciju odbijati iznosi dok se dijete ne namiri. Naravno, izvršenje se može predložiti i na drugim predmetima izvršenja (npr. na pokretnim ili nepokretnim stvarima, novčanim sredstvima u banci i slično). Izvršni postupak je u pravilu brz i efikasan, tako da će se dijete brzo namiriti ukoliko roditelj ima imovine.
Pored toga, Krivičnim zakonikom Republike Srpske propisano je krivično djelo „Izbjegavanje davanja izdržavanja“, kojim je propisano da se lice, koje ne daje izdržavanje utvrđeno presudom ili drugom odlukom, može novčano kazniti ili se čak može izreći kazna zatvora do jedne godine. Pored toga, moguće je izreći uslovnu osudu uz obavezu izmirenja izdržavanja i urednog plaćanja budućih iznosa. To znači da roditelj neće ići u zatvor pod uslovom da izmiri dugovanja prema djetetu i da ubuduće uredno plaća izdržavanje. Ovo je dobro rješenje, jer nikome nije cilj da roditelj provodi vrijeme u zatvoru, nego da se primora da izvrši svoju zakonsku obavezu plaćanja alimentacije. Takođe, ako je nastupila teška posljedica za izdržavano lice, zaprijećena je veća kazna (do tri godine i novčana kazna).
Ukoliko je davalac izdržavanja u inostranstvu, a sud nema način da utvrdi primanja istog, obaveza izdržavanja se može odrediti u fiksnom iznosu, na osnovu raspoloživih dokaza i poznatih činjenica. Naplata alimentacije se može izvršiti na osnovu Konvencije o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine. U tom slučaju komunikacija sa državom u kojoj se nalazi davalac izdržavanja odvija se putem centralnog organa u BiH (Ministarstvo pravde BiH). Više informacija o naplati alimentacije u inostranstvu možete naći na stranici Ministarstva pravde BiH.
Dakle, roditelji kojima su povjerena djeca prije svega treba da znaju svoja i prava svoje djece. Ukoliko drugi roditelj ne želi da plaća alimentaciju, pravo i obaveza roditelja koji se stara o djetetu jeste da pokrene postupak prinudne naplate tog izdržavanja, jer je za djecu neophodno da imaju dovoljno sredstava na raspolaganju kako bi se zadovoljile njihove svakodnevne potrebe. Ako se ima u vidu da se ne plaćaju ni sudske takse na ostvarivanje prava na izdržavanje, jasno je da se to pravo može relativno brzo i jeftino ostvariti, a sve u najboljem interesu djeteta.
Miloš Krčmar, diplomirani pravnik
