Sam razvod braka je često dovoljno stresan i neprijatan, ali ako supružnici imaju i djecu, cijela situacija postaje još teža. Kako će sud odlučiti kome da povjeri djecu i koje faktore uzima u obzir?
Sud prilikom razvoda braka odlučuje kome će povjeriti maloljetnu djecu na zaštitu i vaspitanje, te ovo pitanje ne mora pokrenuti niti jedan supružnik. Takođe, sud u ovim postupcima ima velika ovlaštenja i može izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, a sve kako bi donio odluku koja je najbolja za djecu.
Novim Porodičnim zakonom Republike Srpske propisana je mogućnost zaključenja sporazuma o vršenju roditeljskog prava, ali, za potrebe ovog teksta, držaćemo se situacije u kojoj ne postoji dogovor supružnika.
Kako izgleda postupak?
Stranke od početka postupka imaju pravo da predlažu dokaze i iznose argumente koji im idu u prilog.
U pravilu će svaka stranka dati iskaz, reći zašto smatra da dijete treba povjeriti baš njoj i iznijeti dokaze koji potvrđuju da ima mogućnosti da se stara o djetetu.
U ovim postupcima je značajna uloga organa starateljstva (Centra za socijalni rad).
Naime, sud poziva organ starateljstva da prisustvuje ročištima, da predlaže dokaze, iznosi svoja zapažanja, te da dostavi svoje mišljenje i prijedlog o tome kome bi trebalo povjeriti dijete.Ovaj organ može i izjaviti žalbu na odluku suda.
Takođe, Centar za socijalni rad bi trebao sprovesti radnje na terenu, odnosno, obići mjesta stanovanja supružnika, intervjuisati njih, njihove srodnike, komšije i sve one s kojima bi dijete imalo kontakt u slučaju povjeravanja. U toku prikupljanja ovih podataka, može se pribaviti izvod iz kaznene evidencije za roditelje, zatim izjave nastavnika i školskog psihologa o ponašanju djeteta u školi i slično. Nakon što prikupi sve informacije i dokaze, organ starateljstva bi trebao dati detaljno mišljenje i prijedlog o tome kome treba povjeriti djecu. Međutim, sud nije vezan ovim mišljenjem i može odlučiti suprotno.
Šta je bitno za donošenje odluke?
U suštini, svi faktori i sve okolnosti su bitne za odlučivanje o povjeravanju djece. Sud se prije svega vodi najboljim interesom djeteta i mora uzeti u obzir sve činjenice prije nego što donese odluku. Naravno, neka ponašanja roditelja su važnija od drugih.
U pravilu će supružnici iznositi najvažnije činjenice (jer oni i najbolje znaju o čemu se radi), a sud ima obavezu da sve te navode razmotri.
Na primjer, često se kao prepreka za povjeravanje djeteta navodi ovisnost (o alkoholu, drogama, kocki i slično), zlostavljanje djeteta i supružnika, nasilje u porodici, nedolično ponašanje pred djetetom, nezainteresovanost, loše vaspitanje djeteta i slično.
Supružnici često iznose teške optužbe na račun onog drugog, kako bi povećli svoje šanse u postupku, a sud ima obavezu da provjeri svaku optužbu koja je od uticaja na odluku.
Sud će svakako, ako i nema gore navedenih razloga, provjeriti ekonomsku situaciju svakog roditelja, tako što će zatražiti podatke o prihodima od Poreske uprave, a isto će pitati i prilikom saslušanja supružnika. Uz to je izuzetno značajno i stambeno pitanje, odnosno da li roditelj ima adekvatan stambeni prostor u kojem se može brinuti o djetetu. Pored toga, važno je i da roditelj ima slobodno vrijeme da se stara o djetetu.
Ako postoji sumnja u neko psihičko oboljenje roditelja, sud može odrediti i vještačenje kako bi se to utvrdilo i kako bi se procijenio uticaj na dijete.
U postupku se mogu saslušati i svjedoci, pa se tako npr. može saslušati srodnik koji će govoriti o karakteru jednog od roditelja ili učitelj djeteta koji će govoriti o svojim zapažanjima i ponašanju djeteta.
Da li je bitno mišljenje djeteta?
Dijete se može saslušati u pogledu toga s kim bi voljelo živjeti, ali ovo mišljenje nije obavezno za sud.
Takođe, sud najčešće i neće saslušavati dijete, osim u slučaju da je ono dovoljno zrelo da samostalno izrazi mišljenje i da to smatra neophodnim. Činjenica je da dijete najčešće živi sa jednim roditeljem dok traje sudski postupak i da taj roditelj često vrši uticaj na dijete kako bi izabralo baš njega.
U svakom slučaju, sporovi oko povjeravanja djece često na površinu iznesu porodične tajne i dugo skupljane zamjerke, teostave dubok trag na odnosima bivših supružnika, a na kraju uvijek djeca ispaštaju. Zato je dogovor uvijek najbolja opcija.
Miloš Krčmar, diplomirani pravnik
