Neprijatni mirisi, otpadne vode i skupljanje raznih životinja čine deponije možda i najgorim mjestom pored kojeg se može živjeti. Ako uz to vlast žmiri na jedno oko i traži lakši put za rješavanje problema otpada, dobije se potencijalna ekološka katastrofa, oboljenja kod stanovništva okolnih naselja, a prije svega nemogućnost normalnog života. O jednom takvom slučaju se izjasnio i Evropski sud za ljudska prava, koji je dao odgovor na pitanje da li je država dužna omogućiti svojim stanovnicima čist vazduh i zdravu životnu sredinu.
U predmetu Kotov i drugi protiv Rusije (Predstavke broj 6142/18 i 13 drugih), Evropski sud za ljudska prava je razmatrao predstavke aplikanata iz mjesta Klin, u Moskovskoj regiji. U tom mjestu se od 1993. godine nalazi deponija na koju je odvožen otpad iz Klinskog distrikta. 2009. godine je ta deponija i “legalizovana”, tako što je koncesija za upravljanje dodijeljena kompaniji „Kombinat“ d.o.o.
Kako je upravljano deponijom?
Aplikant Kotov je pred lokalnim sudom tužio „Kombinat“ d.o.o, regionalno ministarstvo ekologije i opštinu Klin radi naknade štete. Naime, on je tvrdio da živi i obrađuje zemlju u blizini deponije, te da je zbog smrada, koji je naročito jak naveče i kada je toplije, frustriran, fizički i psihički uznemiren, da ne može spavati, da ima glavobolje, da ne može jesti itd. Kao razlog svih ovih zdravstvenih problema navodi deponiju i zagađenja koja dolaze od nje.
Lokalni sud je saslušao i svjedoke, koji su potvrdili da se osjeća jak smrad sa deponije. Međutim, sud je odbio ovakav tužbeni zahtjev jer je smatrao da Kotov nije dokazao medicinske probleme, tj. nije dostavio ljekarske nalaze o oboljenjima, terapijama i slično. Ovu odluku lokalnog suda su potvrdili svi viši sudovi.
Iako se u odluci Evropskog suda paralelno obrađuju predstavke ostalih aplikanata, od kojih su neki tužili „Kombinat“ i tražili obustavu rada, a neki podnijeli predstavku jer su kažnjeni na protestima protiv deponije, u ovom tekstu će biti obrađena odluka suda u vezi predmeta Kotov, jer je jedino u tom predmetu meritorno odlučeno o povredi prava na privatan život.
U periodu od 2015. do 2018. godine „Kombinat“ d.o.o. je više puta prekršajno kažnjavan zbog toga što se nije upisao u registar deponija, što je odlagao otpad izvan granica deponije, emitovao toksične elemente iznad dopuštenog nivoa, odlagao tri puta više otpada od kapaciteta deponije i slično. Sve ove kazne su bile u rasponu od 1000 do 2000 EUR.
Nakon brojnih protesta, peticija i inicijativa stanovnika, vlasti su preduzele mjere radi poboljšanja zaštite životne sredine, pa je krajem 2019. godine izgrađen pogon za reciklažu i razdvajanje otpada. Na ovaj način je pola otpada na ovoj deponiji reciklirano, što je značajno poboljšalo ekološke standarde.
Šta je isticano u postupku pred Evropskim sudom?
Aplikant Kotov je tvrdio da je „Kombinat“ imao samo dozvolu za obavljanje poslovnih aktivnosti, a da mu vlasti nisu propisale uslove za zaštitu životne sredine; da vlasti nisu kontrolisale usklađenost poslovanja „Kombinat“-a sa ekološkim standardima, pa je ta kompanija do 2015. radila bez dozvole za emitovanje toksičnih materija i na kraju, da su kazne bile preblage i da su dovele do daljeg nepoštovanja ekoloških standarda od strane „Kombinat“-a.
Šta je sud odlučio?
Evropski sud prije svega navodi da je odlaganje otpada od ključnog značaja za društvo i da je u pitanju opasna djelatnost koja se mora obavljati pod kontrolom države, čak i ako je obavljaju privatna pravna lica.
U konkretnom slučaju, Sud je utvrdio da je „Kombinat“ od 2009. do 2015. godine poslovao bez ikakvih kontrola od strane države. Nakon 2015. godine „Kombinat“ je više puta kažnjavan, ali nije jasno da li je otklonio štetne radnje i preduzeo mjere radi zaštite životne sredine. Kao primjer, Sud navodi kažnjavanje „Kombinat“-a zbog prekomjerne emisije štetnih čestica u atmosferu. Međutim, ta kompanija je samo počela kontrolisati kvalitet vazduha, bez ikakvih radnji za smanjenje emisija. Takođe, u nekim slučajevima su nakon kažnjavanja, a tokom vanrednih inspekcija, utvrđene veće doze zagađenja vazduha.
Sve ovo znači da sankcije nisu dale željene efekte i da su vlasti bile preblage prema ovoj deponiji.
Ipak, Sud podsjeća da se stanje mijenja 2019. godine, kada se ulažu velika sredstva u izgradnju pogona za reciklažu otpada. U postupku izrade projekta konsultovano je i lokalno stanovništvo, te im je data prilika da se izjasne, što su oni i uradili, uključujući i apelanta. Iako je prerano govoriti o dugoročnim efektima zaštite životne sredine, Sud smatra da od te godine počinje velika promjena u odnosu vlasti prema ekologiji i da je od tada vlast uspostavila ravnotežu između interesa zajednice (da se odvozi otpad) i pojedinca (da nesmetano uživa privatan život).
Na osnovu svega, Sud je utvrdio da država nije ispunila svoju obavezu u periodu od 2015. do 2018. godine, jer nisu primijenjeni propisi o zaštiti životne sredine prema „Kombinat“-u. Zbog toga je povrijeđeno aplikantovo pravo na privatni život i dosuđeno mu je 9800 EUR, zbog povrede člana 8. i 11. Evropske konvencije (aplikant je kažnjen zbog učešća u protestu protiv deponije, te je izjavio predstavke i zbog kazni u prekršajnom postupku).
Iz ove odluke Evropskog suda za ljudska prava je jasno da građani imaju pravo na čist vazduh i zdravu životnu sredinu, a obaveza je države da im to pravo obezbijedi.
Miloš Krčmar,
Diplomirani pravnik
