Ukoliko vodite parnični postupak pred sudom, cilj vam je da se on što prije završi i da nastanu što manji troškovi. Jedan od načina na koji to možete postići jeste da zaključite sudsko poravnanje.
Čak i kada ste tuženi, možete imati interes da se postupak što prije završi. Naime, ako je u pitanju dug, svakim danom rastu zatezne kamate, svakim novim ročištem povećavaju se ukupni troškovi postupka koje na kraju snosi onaj ko izgubi u parnici.
Sudija često već na početku pita stranke da li postoji mogućnost dogovora, a ako postoji zaključiće se poravnanje.
Šta je sudsko poravnanje?
Sudsko poravnanje je u suštini ugovor koji se zaključuje pred sudom i ima snagu izvršne isprave. Parnične stranke zaključuju sudsko poravnanje kada se usaglase oko bitnih elemenata (npr. visina duga, isplata u ratama, otpis kamata i slično) i ono zavisi isključivo od volje stranaka.
Sud nema mogućnost da „natjera“ stranke da zaključe poravnanje niti da im uređuje međusobna prava i obaveze ukoliko ga zaključe. Međutim, sudija će u toku cijelog postupka nastojati da stranke zaključe poravnanje ukoliko smatra da je to moguće, ali će im i pomagati u pronalasku prihvatljivog rješenja, te davati savjete kako da se poravnaju, vodeći računa o tome da ne ugrozi svoju nepristrasnost.
Kada se može zaključiti sudsko poravnanje?
Stranke mogu zaključiti poravnanje sve do kraja postupka, dakle čak i nakon donošenja prvostepene presude.
U pravilu će se ono zaključiti ranije, na pripremnom ročištu ili glavnoj raspravi.
Kada se ne može zaključiti poravnanje?
Parnične stranke ne mogu zaključiti poravnanje u stvarima kojima ne mogu slobodno raspolagati. To bi bio slučaj sa porodičnim stvarima (npr. razvod braka, visina izdržavanja i slično).
Takođe, ukoliko na bilo kojoj strani (tužioca ili tuženog) ima više lica u svojstvu materijalnih suparničara (a to su oni prema kojima se postupak mora okončati na jednak način), sva lica bi morala potpisati sudsko poravnanje, a u suprotnom se ono ne može zaključiti.
Kako izgleda postupak zaključenja poravnanja?
U praksi se tužilac i tuženi prije samog ročišta dogovore o poravnanju i sadržaju poravnanja, te na ročištu imaju spreman prijedlog teksta. Sudija je dužan da vodi računa da se poravnanjem ne raspolaže stvarima kojima se ne može slobodno raspolagati, a sve ostalo je do stranaka, koje odlučuju o svojim pravima i obavezama.
Postupak je u suštini jednostavan, na zapisnik se diktira tekst poravnanja (ili kopira već pripremljen tekst) i stranke saglasno izjavljuju da prihvataju tako zaključen tekst, te potpisuju zapisnik zajedno sa sudijom. Poravnanje nastaje kada se zapisnik potpiše, a svaka stranka će dobiti primjerak zapisnika u kojem je zaključeno poravnanje.
Poravnanja su različita u zavisnosti od predmeta spora. Na primjer, ako je u pitanju dug, tužilac i tuženi se mogu sporazumjeti da se dug plati u ratama ili da se otpiše dio duga ili da se otpišu kamate i slično. Ako je u pitanju spor o vlasništvu, tužilac i tuženi se mogu poravnati tako da tuženi prizna pravo svojine tužioca uz obavezu tužioca da snosi troškove postupka i slično. U svakom slučaju, bitno je da se odredi dospjelost obaveze u samom poravnanju, kako kasnije ne bi došlo do problema prilikom izvršenja.
Suština poravnanja jeste da se postupak što prije okonča i da se ne stvaraju dodatni troškovi.
Stranke se mogu sporazumjeti samo o dijelu tužbenog zahtjeva, dok bi se o ostalom nastavio voditi postupak. Takođe, stranke se mogu sporazumjeti o troškovima postupka, odnosno ko će ih snositi, a mogu odluku o tome prepustiti sudu.
Kako djeluje poravnanje?
Sudsko poravnanje je izvršna isprava. To znači da ono ima isto dejstvo kao i presuda i da se na osnovu njega može pokrenuti izvršni postupak, ali i da se više o istom predmetu ne može voditi novi parnični postupak. Zbog toga je potrebno dobro razmisliti prije nego što se zaključi ovo poravnanje.
Može li se poravnanje pobijati žalbom?
Ne može. S obzirom na to da su stranke pristale na sadržaj, te da su ga same i dogovorile, ne postoji mogućnost da ga pobijaju žalbom.
Sudsko poravnanje se može pobijati samo tužbom i to samo ako je ono zaključeno u zabludi ili pod prinudom ili prevarom. U tom slučaju se tužba podnosi u roku od tri mjeseca od dana saznanja za razloge pobijanja (npr. od saznanja da se radi o prevari), a najkasnije pet godina od zaključenja poravnanja. Nakon tog roka se više ne može pobijati.
Ako tužbeni zahtjev bude usvojen, a poravnanje poništeno, sudski postupak se nastavlja kao da ono nije ni bilo zaključeno.
Obe parnične stranke imaju interes da zaključe poravnanje ako se mogu dogovoriti oko ključnih stvari i ako imaju volju da postupak okončaju uz manje troškove. Ovo naročito važi za sporove koji imaju manju vrijednost jer tu troškovi postupka mogu dostići i iznos duga, pa je dogovor najbolja opcija.
Miloš Krčmar, diplomirani pravnik
