Propast bilo koje banke predstavlja veliki problem za privredu jedne države, ali i za stanovništvo. Šta se u tom slučaju dešava sa novcem građana koji je položen u banku, a šta sa kreditima koje su građani podigli u banci?
Banka je finansijska institucija koja ima dozvolu za rad Agencije za bankarstvo i čija je djelatnost primanje depozita, davanje kredita, obavljanje usluga platnog prometa i slično. Banka ostvaruje prihode na različite načine, u zavisnosti od poslova koje obavlja. Tako npr. depozite svojih klijenata plasira u kredite i ostvaruje prihode od kamata, zatim naplaćuje provizije od platnog prometa, konverzije valuta, vođenja tekućih računa i slično.
U nekim slučajevima može se pojaviti problem u poslovanju banke, tako što njene obaveze postanu veće od imovine i tada se radi o nesolventnosti. Često problem nastane i zbog same percepcije da postoji problem, pa građani zbog panike isplaćuju svoje depozite iako je banka likvidna. Međutim, uzrok je manje važan ako je rezultat isti.
Zakonom o bankama Republike Srpske propisane su različite mjere koje se mogu primijeniti u slučaju problema u poslovanju, ali ukoliko je očigledno da banka ne može izmirivati svoje obaveze povjeriocima, otvoriće se stečaj.
Otvaranjem stečaja svi krediti dospijevaju na naplatu
Iako se mnogi korisnici kredita nadaju da će propašću banke propasti i njihova obaveza, te da će ostatak duga biti „zaboravljen“, situacija je dosta drugačija.
Zakonom o stečaju Republike Srpske propisano je da se sva nedospjela potraživanja otvaranjem stečaja smatraju dospjelim.
To znači da korisnik kredita danom otvaranja stečaja duguje cijeli iznos kredita, sa kamatama i svim ostalim obavezama.
Jasno je da se ovakva odredba u praksi mora fleksibilnije primjenjivati jer bi obaveza isplate cijelog duga odjednom dovela do teških i nenadoknadivih posljedica.
Zbog toga se u praksi najčešće nađe način da se nastavi redovna otplata kredita, jer nije ni moguće da korisnik isplati cijeli kredit odjednom, a nije ni opravdano ukoliko neko redovno plaća rate. To se može riješiti ili prodajom kredita drugoj banci ili zaključivanjem reprograma duga. Međutim, odluka je ipak na organima stečajnog postupka, a Zakon o stečaju im daje za pravo da naplate cijeli dug odjednom, aktiviranjem hipoteke ili drugog sredstva obezbjeđenja.
Depoziti do 50.000 KM su obezbijeđeni
Iako krediti ne propadaju s propašću banke, različita sudbina prati novčane depozite.
Naime, sve banke u Bosni i Hercegovini osiguravaju depozite kod Agencije za osiguranje depozita i plaćaju premiju osiguranja. Ukoliko banci bude oduzeta dozvola za rad, o tome će biti obaviještena javnost i tada svaki deponent čiji je depozit osiguran u toj banci ima pravo na isplatu depozita do 50.000 KM. U taj iznos spadaju i kamate do dana oduzimanja dozvole za rad.
Na primjer, ukoliko je deponent deponovao 30.000 KM i na taj iznos ostvario pravo na kamatu u iznosu od 300 KM, Agencija za osiguranje depozita će mu isplatiti cijeli iznos, odnosno 30.300 KM.
Iznos od 50.000 KM se računa po deponentu, a ne po računu. Odnosno, nije bitno koliko lice ima računa u jednoj banci, ukupno mu se može isplatiti do 50.000 KM. Agencija za osiguranje depozita je dužna da navedeni iznos stavi na raspolaganje u roku od 20 dana od oduzimanja dozvole za rad, a ako iz nekog razloga deponent to pravo ne ostvari, može i naknadno, u roku od 5 godina naplatiti dugovani iznos.
Međutim, ako lice na računu ima više od 50.000 KM, ostatak će morati naplaćivati u stečajnom postupku. Tu najčešće i nastaje problem jer se stečaj otvara upravo zato što stečajni dužnik nema dovoljno imovine da izmiri sve svoje obaveze, pa je jasno da će se taj ostatak moći samo djelimično naplatiti.
Iako je propast banke teško predvidjeti, rizik se može smanjiti tako što se novac drži u različitim bankama, pa propašću jedne nećemo izgubiti svu ušteđevinu.
Miloš Krčmar, diplomirani pravnik
