Česti su slučajevi u kojima uhapšeno lice smatra da poznaje svoja prava i da će nadmudriti policiju, a tek na kraju ispitivanja shvati da je priznalo sve što mu se stavlja na teret. Da bi se izbjegle takve situacije, u ovom tekstu možete pročitati koja prava stoje na raspolaganju licu lišenom slobode.
Lišenje slobode predstavlja ograničavanje ili oduzimanje slobode kretanja građanina. S obzirom na to da se radi o oduzimanju jednog od osnovnih prava svakog čovjeka, Ustavom je propisano da je kažnjivo nezakonito lišenje slobode.
U praksi postoje različiti oblici i ciljevi lišenja slobode (npr. prinudno smještanje u zdravstvenu ustanovu, zabrana napuštanja stana i slično), ali u ovom tekstu ćemo se baviti najčešćim oblicima, a to je lišenje slobode (hapšenje) od strane policijskih službenika.
Uslovi za lišenje slobode
Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske propisano je da policijski službenik može lice lišiti slobode ako postoje osnovi sumnje da je to lice počinilo krivično djelo ili ako postoje razlozi za pritvor.
Razlozi za pritvor su:
- ako se lice krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,
- ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,
- ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i
- u vanrednim okolnostima, ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.
Zakonom o prekršajima je propisano da policijski službenik može lišiti slobode lice čiji identitet nije poznat, ako je lice stranac ili državljanin BiH koji radi u inostranstvu, a postoji opasnost od bjekstva, te ako postoji opasnost od ponavljanja prekršaja ili uništenja dokaza.
U praksi je ipak najpoznatiji slučaj lišenja slobode zbog prekršaja ukoliko lice vozi pod dejstvom alkohola ili opojnih droga, odnosno ako odbije da se podvrgne testiranju.
Trajanje lišenja slobode
Prema Zakonu o krivičnom postupku, policijski službenici moraju lice lišeno slobode sprovesti tužiocu u roku od 24 časa od lišenja slobode. Međutim, u slučaju da je za krivično djelo propisana kazna doživotnog zatvora, taj rok iznosi 48 časova, a ako je krivično djelo terorizma taj rok je 72 časa. Ukoliko u tom roku ne bude izvedeno pred tužioca, lice se pušta na slobodu.
Tužilac je dužan da lice ispita i da odluči o prijedlogu za određivanje pritvora, o čemu mora odlučiti u roku od 24 časa, u suprotnom je dužan da lice pusti na slobodu.
Ukoliko je podnio prijedlog za određivanje pritvora, sud je dužan da o prijedlogu odluči u roku od 24 časa. Ukoliko sud odredi pritvor, za to je propisano različito trajanje, u zavisnosti od propisane kazne.
Kada je u pitanju prekršajni postupak, zadržavanje može trajati najduže 12 časova, osim u slučaju zadržavanja zbog vožnje pod dejstvom alkohola i droga, kada se taj rok produžava dok se lice ne otrijezni, a najduže još 12 časova.
Prava lica lišenog slobode
Iako je važno znati koja prava imamo u slučaju hapšenja, valja ponoviti šta se ni slučajno ne smije raditi u slučaju istog:
- bježati ili kriti od policije,
- otimati u slučaju lišenja slobode,
- vrijeđati ili napadati policijskog službenika.
Ukoliko lice smatra da postoje okolnosti zbog kojih ne treba biti uhapšeno, treba smireno objasniti argumente, a ako policijski službenik to ne prihvati, poći sa njim u policijsku stanicu i tamo koristiti svoja prava.
Prava lica lišenog slobode u krivičnom postupku su:
- da na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije bude obaviješten o razlozima lišenja slobode,
- da ne daje iskaz i ne odgovara na postavljena pitanja,
- da angažuje branioca ili ako nema sredstava, da mu se postavi branilac po službenoj dužnosti i
- da njegova porodica, konzularni službenik njegove države ili drugo lice bude obaviješteno o njegovom lišenju slobode.
Obaveza je policijskih službenika da odmah prilikom lišenja slobode obavijeste lice o navedenim pravima.
Pored toga, prije prvog ispitivanja osumnjičenog, policija je dužna da ga upozori:
- da nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja,
- da može uzeti branioca po svom izboru koji može biti prisutan prilikom njegovog ispitivanja, kao i da ima pravo na branioca bez naknade u slučajevima predviđenim Zakonom o krivičnom postupku,
- da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koje mu idu u korist i ako to učini u prisustvu branioca, da je takav njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnom pretresu,
- da ima pravo tokom istrage razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji mu idu u korist, osim ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage i
- da ima pravo na besplatne usluge prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi prilikom ispitivanja.
Sva ova upozorenja se konstatuju na zapisniku i osumnjičeni svojim potpisom potvrđuje da je upozoren, a ukoliko neko od upozorenja izostane takav zapisnik se ne može koristiti kao dokaz u daljem toku postupka.
Lice lišeno slobode zbog prekršaja ima sljedeća prava:
- kontaktiranje konzularnog predstavnika, ukoliko je riječ o stranom državljaninu,
- kontaktiranje samo jednog lica,
- pristup hitnoj medicinskoj pomoći ukoliko je to potrebno i
- da bude obaviješteno o maksimalnom broju sati ili dana koje kao okrivljeni može da provede na zadržavanju prije izvođenja na sud.
Iako je lišenje slobode uvijek neprijatna situacija koju treba nastojati izbjeći, poznavanje vlastitih prava može tu neprijatnost smanjiti na najmanju moguću mjeru, a uhapšenom pružiti mogućnost da u daljem toku postupka dokaže svoju nevinost.
Miloš Krčmar, diplomirani pravnik
