Kada zastarijevaju advokatski troškovi?

Advokatske usluge su često neizbježne ukoliko stranka želi uspjeti u postupku. Međutim, ponekad između klijenta i advokata dođe do nesporazuma oko plaćanja, pa sve završi na sudu. U tom slučaju jedno od pitanja koje se postavlja je pitanje zastarjelosti ovih troškova.

Advokatski troškovi

Advokatske usluge bi se mogle definisati kao radnje koje na osnovu punomoći advokat preduzima u ime i za račun stranke. S obzirom na to da je najčešći i najjednostavniji slučaj da je advokat zastupao stranku u sudskom postupku, o tome ćemo i pisati u ovom tekstu.

Prije nego što pređemo na same rokove, da vidimo od kada se računaju.

Od kada teče zastarjelost?

Odnos advokata i klijenta predstavlja poseban vid ugovora o nalogu.

Kao i svakim drugim ugovorom, međusobna prava i obaveze se mogu sporazumno regulisati.

Tako se može odrediti i kada se obaveza klijenta (nalogodavca) da isplati naknadu advokatu (nalogoprimcu) smatra dospjelom, odnosno od kojeg dana je klijent dužan da isplati tu naknadu. To može biti odmah nakon preduzete radnje, po okončanju postupka, početkom mjeseca i slično.

Ukoliko je dospjelost dogovorena između ugovornih strana, zastarjelost počinje teći od narednog dana.

Šta ako dospjelost nije ugovorena?

Ako ugovorne strane nisu odredile tačan dan od kojeg klijent duguje naknadu, smatraće se da njegova obaveza dospijeva onog dana kada je izvršena radnja. U tom slučaju zastarjelost počinje teći od narednog dana.

Važno je napomenuti da stranke ne moraju pismenim ugovorom utvrditi način i rok plaćanja, već to mogu i usmeno. Tako je Vrhovni sud FBiH u Rješenju broj 43 0 Mal 182488 22 Rev od 26.07.2022. godine naveo:

“Dakle, u situaciji nepostojanja posebnog ugovora o načinu plaćanja advokatskih usluga, advokat ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena, a zastarijevanje tog potraživanja počinje teći prvog dana poslije dana kada je advokat imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze (član 361. stav 1. ZOO).

Međutim, ukoliko su stranke usmenim ugovorom otklonile plaćanje za svaku pojedinu radnju zastupanja odmah nakon njenog preduzimanja, već su ugovorile da će se plaćanje izvršiti naknadno, nakon što zastupani naplati svoje potraživanje povodom kojeg vodi parnicu, tada ni zastara potraživanja naknade za izvršene a neplaćene usluge zastupanja ne može početi teći od dana preduzimanja svake pojedine radnje, već od ugovorenog roka ili od dana otkaza/opoziva punomoći, ukoliko je isti eventualno uslijedio prije ugovorenog roka plaćanja.”

Koji su rokovi zastarjelosti?

Praksa sudova u BiH još uvijek nije u potpunosti ujednačena kada su u pitanju ovi rokovi. Pri tome razlika postoji i među sudovima u istom entitetu, pa će biti potrebno da Vrhovni sudovi eventualno usvoje pravne stavove po ovim pitanjima.

Međutim, trenutni stavovi su uglavnom takvi da se rokovi različito računaju u zavisnosti od toga da li je zastupano fizičko ili pravno lice.

Ako je vlastodavac fizičko lice

U ovom slučaju sudovi primjenjuju opšti zastarni rok (10 godina u Republici Srpskoj, odnosno 5 godina u Federaciji BiH).

Ovakav stav je zauzet jer Zakonom o obligacionim odnosima nije propisan poseban rok zastarjelosti za ugovor o nalogu, a ako nije propisan poseban rok, primjenjuje se opšti zastarni rok.

Ovakav stav je zauzet npr. u presudi Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 059683 21 Gž od 09.11.2021.godine, u kojoj se navodi: “Prema ustaljenoj sudskoj praksi potraživanje advokata, za obavljenu radnju na temelju punomoći zastarijeva u opštem zastarnom roku od pet godina, a zastara počinje teći idućeg dana od dana kada je radnja učinjena, osim ako je sporazumom između advokata i stranke ugovoreno drugačije.”

Međutim, praksa je različita ako je u pitanju zastupanje pravnih lica.

Šta kada je vlastodavac pravno lice?

U ovom slučaju se primjenjuje rok zastarjelosti predviđen za međusobna potraživanja iz ugovora o prometu roba i usluga (odredba člana 374. Zakona o obligacionim odnosima RS i FBiH), a taj rok iznosi 3 godine.

Ovakav stav je zauzeo Viši privredni sud u Banjoj Luci u presudama 57 0 Ps 124595 18 Pž od 29.10.2019. godine i 57 0 Ps 122531 20 Pž od 29.12.2021. godine.

Međutim, postoje i druga mišljenja.

Tako Okružni sud u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 144133 16 Gž od 20.04.2016. godine i u slučaju zastupanja pravnog lica primjenjuje opšti zastarni rok od 10 godina. Ovo je još zanimljivije ako se uzme u obzir da je prvostepeni sud primijenio zastarni rok iz odredbe člana 374. Zakona o obligacionim odnosima (tri godine), a drugostepeni sud je smatrao da zbog toga prvostepeni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo. Ova odluka je bila predmet i revizije, ali kako reviziju nije izjavio tuženi (zastupano pravno lice), Vrhovni sud nije ni raspravljao pitanje zastarjelosti.

S obzirom na to da postoje različite odluke o istom pitanju, jasno je da bi se u ovom slučaju morala ujednačiti sudska praksa. Iako su stavovi ujednačeni kada je u pitanju zastupanje fizičkih lica, vrhovni sudovi bi trebali iznijeti stav u slučaju zastupanja pravnih lica.

Miloš Krčmar, diplomirani pravnik