Šta podrazumijeva vinkulacija polise osiguranja prilikom podizanja kredita i koja su prava nasljednika korisnika kredita nakon njegove smrti?

Prilikom zaključivanja ugovora o kreditu od korisnika se uglavnom traži da zaključi i ugovor o osiguranju i da ga vinkulira u korist banke. To je, u pravilu, i uslov za zaključenje kredita.

Razlog za zaključenje ugovora o osiguranju u ovom slučaju jeste obezbjeđenje banke. Naime, ukoliko korisnik kredita umre prije otplate, banka će tražiti od osiguravača da joj izmiri ostatak duga. Sa druge strane, iako se zaključenje ugovora o osiguranju prvenstveno ugovara u korist banke, tj. banka na tome i insistira, od ovoga korist ima i sam korisnik kredita, jer se na taj način štiti njegova porodica, tj. nasljednici, u slučaju njegove smrti.

Šta je vinkulacija osiguranja?

Vinkulacija polise osiguranja u suštini podrazumijeva davanje izjave (prije nastupanja osiguranog slučaja) da prava iz ugovora o osiguranju pripadaju trećem licu, a ne osiguraniku.

Naime, kod ugovora o osiguranju postoji ugovarač osiguranja (lice koje zaključuje ugovor o osiguranju i plaća premiju), osiguravač (lice koje isplaćuje naknadu u slučaju nastupanja osiguranog slučaja) i osiguranik (lice koje ima interes da osigurani slučaj ne nastupi). Kod ugovora o osiguranju ugovarač osiguranja je često i osiguranik. To je npr. korisnik kredita. Ipak, u praksi često banka sarađuje sa jednim osiguravačem, pa ona nastupa kao ugovarač osiguranja, a korisnik kredita daje saglasnost na takav ugovor. U svakom slučaju, vinkulacijom se daje izjava kojom se ustupaju prava u slučaju nastupanja osiguranog slučaja trećem licu (u ovom slučaju banci).

Ako nastupi osigurani slučaj, nasljednici nemaju pravo na naplatu osigurane sume, nego se ta suma isplaćuje banci. Naravno, ako banka da saglasnost, tada nasljednici mogu direktno ostvarivati prava prema osiguravaču.

Međutim, u ugovoru o kreditu se najčešće ugovara više sredstava obezbjeđenja (npr. mjenice, hipoteka, polisa osiguranja i drugo) uz pravo banke da bira koje će sredstvo koristiti. Ovo dovodi nasljednike u teži položaj, jer banka (bar prema ugovoru) može, a i ne mora koristiti polisu osiguranja.

Ipak, u pravilu se banci najviše isplati tražiti isplatu od osiguravača jer je to najbrži način da dođe do otplate kredita. Međutim, osiguravač često odbije ovakvu isplatu uz obrazloženje da je prilikom zaključenja ugovora o osiguranju ugovarač prećutio neku važnu okolnost (npr. bolest), što je razlog za isključenje odgovornosti osiguravača. U tom slučaju banka ne pokreće postupak protiv osiguravača, nego traži isplatu od nasljednika korisnika kredita.

Šta kaže sudska praksa?

U jednom predmetu pred Vrhovnim sudom FBiH banka nije uspjela. Naime, nakon što je osiguravač odbio isplatu jer je kod korisnika kredita postojala ranija bolest, banka se pokušala naplatiti od njegovih nasljednika. Ipak, sud je odbio takav zahtjev jer je banka prvenstveno u obavezi da pokuša naplatu od osiguravača, pa tek ako to ne uspije može tražiti isplatu od nasljednika. Pored toga, ugovor o osiguranju je i dalje na snazi, jer nije poništen u skladu sa zakonom:

„Predmetni ugovor o osiguranju korisnika kredita za slučaj smrti spada u red osiguranja imovine jer štiti imovinu osiguranika, ali i njegovih nasljednika od duga (neisplaćene rate kredita) koji postoji prema banci kao davaocu kredita, pri čemu nastaje prvenstvena obaveza osiguravatelja da tužitelju kao korisniku osiguranja isplati ostatak duga iz ugovora o kreditu.

Navodi tužitelja da je osiguravatelj odbio isplatiti osiguranu sumu tužitelju jer je korisnik kredita, tvrdeći da je potpuno zdrava osoba, netačno prijavio odnosno nije naveo okolnosti koje su takve prirode da osiguravač ne bi sklopio ugovor, ne uspostavlja primarnu obavezu nasljednika za isplatu duga po kreditu.

Naime, odredbom člana 908. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima su propisana mogućnost da osiguravač zahtijeva poništenje ugovora, u slučaju da je ugovarač osiguranja namjerno učinio netačnu prijavu ili namjerno prećutao neku okolnost, koja je takve prirode da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, a stavom 3. da osiguravačevo pravo da zahtjeva poništenje ugovora o osiguranju prestaje ako on u roku od tri mjeseca od dana saznanja za netačnost prijave ili za prećutkivanje ne izjavi ugovaraču osiguranja da namjerava koristiti to pravo.

…

Stoga, ako tužitelj kao davalac kredita u čiju korist je vinkulirana polica osiguranja, nakon nastupanja osiguranog slučaja – smrti korisnika kredita, ne poduzima pravne radnje prema osiguravaču, u cilju naplate svog potraživanja, nego svoj zahtjev usmjeri prema tuženoj kao nasljedniku, zanemarujući da je zaključenje police po ponudi osiguravača T. osiguranja broj …, predstavljao uslov za zaključenje ugovora o kreditu, kojeg je korisnik kredita ispunio, a da vinkulirana polica osiguranja nije poništena i da kao takva proizvodi pravne učinke, tada on ne može tražiti isplatu potraživanja po ugovoru o kreditu od nasljednika korisnika kredita, sve dok ne iscrpi sva sredstva za ostvarenje primarnog zahtjeva iz osnova vinkulirane police osiguranja.“ (presuda Vrhovnog suda FBiH broj 65 0 P 780569 26 Rev od 19.05.2026. godine)

Sličan stav Vrhovni sud FBiH zauzima i u rješenju broj 39 0 P 071206 25 Rev od 24.11.2025. godine:

„Stoga, suprotno izraženom stavu drugostepenog suda, tužitelj pravo sadržano u tužbenom zahtjevu ne ostvaruje osnovom nasljednog prava, niti u odnosu na tuženog predstoji primjena navedenih pravila, već primjenom odredbe čl. 938. ZOO. Stav je ovog revizijskog suda da nastupanjem osiguranog slučaja - smrti korisnika kredita nastaje primarna obaveza davaoca kredita da ostvarenje prava iz vinkulirane polise osiguranja ostvari u odnosu na davaoca osiguranja, a supsidijarno, ukoliko u njegovom ostvarenju ne uspije, od nasljednika korisnika kredita, tako da se ne može tražiti ostvarenje supsidijarnog zahtjeva sve dok se ne iscrpi primarni zahtjev iz osnova vinkulirane polise osiguranja, a kako je pravilno cijenio i prvostepeni sud.“

U presudi broj 33 0 P 092753 25 Rev od 01.07.2025. godine Vrhovni sud FBiH naglašava značaj osiguranja za zaštitu porodice korisnika kredita:

„Prema tome, u konkretnom slučaju pravo na prvenstvenu isplatu osigurane svote ima tužitelj, kao korisnik osiguranja. Ovo iz razloga što predmetni ugovor o osiguranju korisnika kredita za slučaj smrti spada u red osiguranja imovine jer štiti imovinu osiguranika, ali i njegovih nasljednika od duga (neisplaćenog kredita) koji postoji prema banci kao davaocu kredita, pri čemu nastaje obaveza osiguravatelja da tužitelju kao korisniku osiguranja isplati ostatak duga iz ugovora o kreditu. Svako drugačije postupanje bi dovelo u pitanje svrhu i cilj ovakvih osiguranja, budući da bi se izgubio osnovni smisao i pravni značaj ugovora o osiguranju otplate kredita od rizika nemogućnosti plaćanja kredita (smrti korisnika kredita), jer ovim ugovorom se ne štiti samo banka od rizika neizmirenja obaveze po osnovu kredita, već on ima i ulogu finansijskog zaštitnika porodice osiguranika.

Pored toga, osnovano se revizijom upućuje, da se valjanosti i tačnosti podataka kod zaključenja police osiguranja cijeni temeljem člana 908. ZOO, a iz koje odredbe jasno proizlazi da kod namjerne netačne prijave ili prećutkivanja okolnosti koja utiče na zaključeni ugovor, do poništenja ne dolazi po samom zakonu, već na zahtjev osiguravača, a koje pravo je prekludirano zakonskim rokom (st. 3), pa kako predmetna polisa očito nije izgubila svoju djelotvornost (što ni jedna od stranaka nije tvrdila tokom postupka), to tužitelj ima ne samo pravo iz iste, već i obavezu, da predmetni dug potražuje od osiguravajućeg društva, a ne od tuženih, što pravilno cijeni prvostepeni sud u svojoj odluci, a drugostepeni sud potpuno zanemaruje.

Konačno, drugostepeni sud se poziva na pravni stav izražen u odluci ovog suda broj 58 0 P 232117 24 Rev od 10.12.2024. godine i na tom stavu zasniva svoju odluku. Međutim, prilikom donošenja odluke u ovom predmetu, ovaj revizijski sud je imao u vidu i slijedio sudsku praksu koju je izrazio u više svojih odluka u uporedivim činjeničnim i pravnim situacijama (npr. presude broj: 65 0 P 572865 24 rev od 09.04.2024. godine, 43 0 P 215803 24 rev od 26.03.2024. godine, 51 0 P 070984 15 Rev od 13.09.2018. godine, 58 0 P 196855 23 Rev od 17.11.2023. godine, te rješenje o odbacivanju revizije broj: 58 0 P 182569 22 Rev od 02.02.2023. godine …). U suprotnom, osiguranje kredita bi izgubilo svoju svrhu i omogućilo izigravanje korisnika kredita, kao slabije ugovorne strane, od strane davaoca kredita i osiguravajućeg društva.”

Iako presude iz Republike Srpske po ovom pitanju nisu objavljene, sigurno da bi trebalo zauzeti isti stav. Naime, odredbe Zakona o obligacionim odnosima su identične po ovom pitanju, a činjenica je da se obavezivanjem nasljednika da isplate dug iako je zaključen ugovor o osiguranju, ova lica neopravdano stavljaju u nepovoljan položaj.

Miloš Krčmar, diplomirani pravnik