U serijama često kažu „jednom zatvorenik – uvijek zatvorenik“, ali to ne mora uvijek biti slučaj. Protekom vremena mnoge stvari se zaboravljaju, pa tako i grijesi iz prošlosti. Zašto je to tako i kada se osuđena lica stvarno vraćaju u normalan život?
Društvena osuda često prati sudsku, pa se na osuđena lica uglavnom ne gleda blagonaklono. Međutim, postoje slučajevi kada, nakon proteka vremena, ta osuda jednostavno prestane biti važna. Bolje rečeno, ona potpuno nestane.
Radi se o rehabilitaciji, a ona je propisana Krivičnim zakonikom Republike Srpske. Skoro identične odredbe sadrži i Krivični zakon Federacije BiH.
Šta je uopšte rehabilitacija?
Ukoliko lice izvrši krivično djelo i zbog toga bude osuđeno, pored kazne koju izriče sud postoje i druge posljedice koje prate osuđeno lice u svakodnevnom životu. Tu se ne radi samo o odnosu drugih prema njemu, nego su u pitanju i npr. zakonske prepreke za obavljanje nekih zanimanja, prekid radnog odnosa i slično.
Radi se o pravnim posljedicama osude i one su propisane različitim zakonima. Na primjer, Zakonom o radu je propisano da radniku prestaje radni odnos ako bude osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci ili više.
Pravne posljedice osude imaju za cilj da onemoguće vršenje novih krivičnih djela od strane jednog lica, bar za određeni period. Ako je lice osuđeno za zloupotrebu službenog položaja, opravdano mu je zabraniti da nakon izdržane kazne ponovo vrši dužnost koju je zloupotrijebio.
Takođe, osuda se unosi u kaznenu evidenciju, jer je iz različitih razloga potrebno imati bazu podataka o izvršiocima krivičnih djela (npr. kako bi se pedofilima zabranio rad sa djecom).
Međutim, nakon određenog vremena, potrebno je da se osuđeno lice vrati u normalne životne tokove i da se njegova osuda „zaboravi“.
Zašto je ovo potrebno?
Zato što osuđeni mora imati podsticaj da ne čini nova krivična djela. Osuđeni zna da će, ako u određenom periodu ne bude učinio novo krivično djelo, njegova osuda biti zaboravljena i da će nastaviti s normalnim životom, pa ima motivaciju da se pridržava zakona i da zauvijek ostavi kriminal iza sebe.
Rehabilitacijom se briše osuda i prestaju sve njene pravne posljedice, a osuđeni se smatra neosuđivanim.
Postoje dvije vrste rehabilitacije.
Zakonska rehabilitacija
Prvi i najčešći oblik jeste rehabilitacija koja nastupa po sili zakona, protekom vremena. Ovaj oblik se primjenjuje samo kod lica koja nisu ranije osuđivana ili se po zakonu smatraju neosuđivanim.
Zakonskom rehabilitacijom:
- osuda kojom je izrečeno oslobođenje od kazne briše se iz kaznene evidencije poslije isteka jedne godine od pravnosnažnosti sudske odluke pod uslovom da osuđeni za to vrijeme ne učini novo krivično djelo,
- uslovna osuda briše se iz kaznene evidencije poslije isteka jedne godine od kad je proteklo vrijeme provjeravanja pod uslovom da osuđeni za to vrijeme ne učini novo krivično djelo,
- osuda na novčanu kaznu, kaznu oduzimanja vozačke dozvole ili kaznu zatvora do jedne godine brišu se iz kaznene evidencije kad proteknu tri godine od dana izvršene, izdržane, oproštene ili zastarjele kazne – pod uslovom da osuđeni za to vrijeme ne učini novo krivično djelo,
- osude na kaznu zatvora preko jedne do tri godine brišu se iz kaznene evidencije kad protekne pet godina od dana izvršene, izdržane, oproštene ili zastarjele kazne – pod uslovom da osuđeni za to vrijeme ne učini novo krivično djelo,
- osude na kaznu zatvora preko tri do pet godina brišu se iz kaznene evidencije kad protekne deset godina od dana izvršene, izdržane, oproštene ili zastarjele kazne – pod uslovom da osuđeni za to vrijeme ne učini novo krivično djelo,
- osuda na kaznu zatvora preko pet do deset godina briše se iz kaznene evidencije kad protekne petnaest godina od dana izdržane, oproštene ili zastarjele kazne – pod uslovom da osuđeni za to vrijeme ne izvrši novo krivično djelo.
Dakle, kod zakonske rehabilitacije bitna su dva elementa:
- da je lice neosuđivano ili se po zakonu smatra neosuđivanim i
- da u roku potrebnom za rehabilitaciju ne učini novo krivično djelo.
Ako učini novo krivično djelo u tom roku, rehabilitacija ne može nastupiti i kazna će ostati zabilježena u kaznenoj evidenciji.
Sudska rehabilitacija
Sud može, na molbu osuđenog, odrediti da se iz kaznene evidencije briše osuda na kaznu zatvora preko deset godina, ako je proteklo dvadeset godina od dana izdržane, oproštene ili zastarjele kazne, a u tom vremenu osuđeni nije izvršio novo krivično djelo.
Dakle, razlika u odnosu na zakonsku rehabilitaciju je u tome što zakonska rehabilitacija nastupa po sili zakona (protekom zakonskog roka automatski se briše osuda), dok je ovdje potrebna molba osuđenog lica.
Pored toga, sud ne mora dozvoliti brisanje osude, već će u svakom slučaju cijeniti ponašanje osuđenog nakon izdržane kazne, kakvo je krivično djelo učinio i slično.
I kod zakonske i sudske rehabilitacije, ona ne nastupa ako je u toku krivični postupak za novo krivično djelo.
Kako izgleda postupak brisanja?
Kada nastupi zakonska rehabilitacija, osudu po službenoj dužnosti briše organ nadležan za vođenje kaznene evidencije (policijski organ).
Ukoliko policijski organ ne donese rješenje o brisanju osude po službenoj dužnosti, osuđeni se može obratiti zahtjevom za brisanje, a ako i poslije 30 dana od podnošenja zahtjeva osuda ne bude obrisana, osuđeni se obraća sudu za brisanje.
U ovom slučaju se i dalje radi o zakonskoj rehabilitaciji koja je automatski nastupila po sili zakona protekom roka, a osuđeni se samo obraća sudu koji, ako utvrdi da su ispunjeni uslovi, rješenjem konstatuje da je nastupila rehabilitacija.
Situacija je drugačija kod sudske rehabilitacije. Ona se pokreće molbom osuđenog, nakon koje sud zakazuje ročište, saslušava tužioca i osuđenog, te pribavlja podatke od policijskog organa i ustanove u kojoj je osuđeni izdržao kaznu.
Sve ovo sud radi kako bi utvrdio da li su ispunjeni uslovi za sudsku rehabilitaciju, odnosno, da li je osuđeni svojim ponašanjem nakon izdržane kazne zaslužio brisanje osude iz kaznene evidencije.
Ako sud odbije molbu osuđenog, on može podnijeti novu tek po isteku godinu dana od pravnosnažnosti rješenja o odbijanju.
Miloš Krčmar,
diplomirani pravnik
