Poznato je da pravosuđe u Bosni i Hercegovini nije pretjerano ažurno i brzo. Ipak, postoji nekoliko načina da se postupci ubrzaju, a u ovom tekstu ćemo vidjeti kako se to radi i koja sredstva stoje strankama na raspolaganju.
Kada se uopšte smatra da postupak predugo traje?
Prije nego što objasnimo sredstva, treba naglasiti da su sudski postupci sada dosta kraći nego što su bili prije 10-15 godina.
Visoki sudski i tužilački savjet redovno propisuje mjere radi ubrzanja postupaka. Pored toga, sudski sistem za upravljanje (CMS) svakom sudiji daje upozorenja u pogledu trajanja postupka, razvrstava postupke po redoslijedu i slično.
U zavisnosti od suda koji vodi predmet, različito je trajanje postupaka.
Na primjer, u manjim sudovima, koji imaju i manje predmeta, prvostepeni postupak može biti okončan prije nego što u većim sudovima bude održano i prvo ročište.
Iako mnogi misle da bi sudovi trebali raspravljati o njihovom predmetu odmah nakon ga predaju na sud, uopšteno govoreći, nekoliko mjeseci, pa i jedna godina za završetak prvostepenog postupka se ne bi moglo smatrati kao odugovlačenje postupka.
Šta stranka može uraditi ako smatra da postupak predugo traje?
Prvo može predati urgenciju.
Urgencija je podnesak koji se predaje u sudski spis, sa jednostavnom svrhom: požuruje se sud da preduzme neku radnju u postupku.
Na primjer, ako je podnesen prijedlog za izvršenje o kojem nije odlučeno nekoliko mjeseci, tražilac izvršenja podnosi urgenciju kako bi sud donio rješenje o izvršenju.
S obzirom na to da se urgencija predaje postupajućem sudiji, od sudije i zavisi hoće li preduzeti neke radnje ili ne.
Međutim, da ne bi sve bilo prepušteno na volju sudiji, postoje i druga, bolja sredstva. Sada ćemo vidjeti o čemu se radi.
U Republici Srpskoj postoji poseban zakon o ubrzanju postupka
Radi se o Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. O njemu smo pisali u ovom tekstu.
Ukratko, ukoliko stranka smatra da postupak predugo traje, obraća se zahtjevom za ubrzanje postupka predsjedniku suda. U tom zahtjevu navode se sve činjenice koje se odnose na odugovlačenje postupka.
Ako predsjednik suda usvoji zahtjev (a mora odlučiti o zahtjevu u roku od 60 dana), odrediće postupajućem sudiji rok za preduzimanje potrebnih radnji.
Ako odbije zahtjev, stranka se može žaliti predsjedniku višeg suda.
U slučaju da je usvojen zahtjev, stranka može podnijeti i tužbu Vrhovnom sudu RS zbog odugovlačenja.
Ako Vrhovni sud usvoji tužbu, može samo utvrditi da se radi o povredi prava na suđenje u razumnom roku, a može i dosuditi stranci naknadu zbog te povrede (maksimalno 3000 KM, odnosno 20 000 KM ako je više učesnika u postupku).
Postupak predviđen ovim Zakonom je neophodan da bi se mogla izjaviti apelacija Ustavnom sudu BiH.
Ali to nije slučaj u Federaciji BiH, gdje poseban zakon ne postoji, pa se stranka može odmah obratiti Ustavnom sudu BiH.
U Federaciji BiH se apelacijom ubrzava postupak
Apelacija se podnosi Ustavnom sudu BiH na posebnom obrascu koji je dostupan na stranici suda.
U njoj se navode sve okolnosti predmetnog postupka i zašto apelant smatra da je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Ako Ustavni sud usvoji apelaciju, narediće predsjedniku suda pred kojim se vodi postupak da preduzme mjere i radnje radi što bržeg okončanja postupka.
Takođe, Ustavni sud može dosuditi apelantu novčanu naknadu zbog odugovlačenja postupka.
Šta sudovi uzimaju u obzir kada razmatraju da li postupak predugo traje?
Kako bi ocijenili radi li se o neopravdanom odugovlačenju postupka, sudovi uzimaju u obzir složenost postupka, ponašanje stranaka, ažurnost suda, o kakvom pitanju se raspravlja u postupku i slično.
Na primjer, ako je postupak složen, tj. ako je potrebno saslušati veći broj svjedoka i vještaka, dostavljati pozive svjedocima u drugim državama i slično, jasno je da će biti potrebno više vremena da se postupak sprovede.
Takođe, bitno je ponašanje stranaka u postupku. Ako stranka ažurno postupa po pozivima suda (izjašnjava se na dopise suda, postupa po nalozima suda i slično), pa i ako podnosi urgencije radi ubrzanja postupka, sud će cijeniti da je ta stranka naročito zainteresovana za okončanje tog postupka i da nije ona kriva u slučaju odugovlačenja.
Međutim, ako je stranka ta koja traži odgađanje ročišta bez opravdanog razloga, ako predlaže npr. odlaganje izvršenja, traži produžetke rokova i slično, predugo trajanje postupka se neće moći dovesti u vezu sa neradom suda.
Šta ako ne pomognu gore navedena sredstva?
Ukoliko se ni nakon urgencija, zahtjeva za ubrzanje postupka i apelacija postupak ne pomiče, stranka se uvijek može obratiti VSTS-u pritužbom protiv postupajućeg sudije.
U toj pritužbi je potrebno navesti sve činjenice i okolnosti i priložiti dokaze.
Ukoliko disciplinski tužilac smatra da je pritužba opravdana, može pokrenuti disciplinski postupak protiv postupajućeg sudije, a što dalje može dovesti i do kažnjavanja tog sudije.
I na kraju treba naglasiti da velika većina sudija odgovorno i savjesno postupa u predmetima, u skladu sa tehničkim mogućnostima i obimom posla. Zbog toga je najčešće dovoljno predati urgenciju kako bi se postupak ubrzao i okončao u razumnom roku.
Miloš Krčmar, diplomirani pravnik
